Centar za socijalni rad Tuzla osnovan je Odlukom Narodnog odbora opštine Tuzla 30.marta 1959. godine a  počeo je  sa radom polovinom aprila te iste godine.

 Počelo se sa  tri čovjeka  i obavljenjem najnužnijih poslova, a već 1961. godine  otvara se Savjetovalište za  predbračna i bračna pitanja u kojem  su pored radnika Centra angažovani i ljekari (neuropsihijatar i ginekolog).Osim toga  u sklopu Centra nalazilo se i Prihvatilište  za djecu i omladinu sa poremećajima u ponašanju, a kao poseban oblik pomoći starim i iznemoglim licima formirana je društvena kuhinja.

Kvalitetan napredak u regulisanju statusa Centra  dao je  Zakon  o socijalnoj zaštiti u BIH donesen 1971. godine. Tada su iz nadležnosti organa uprave društveno-političke zajednice preneseni upravni poslovi i rješavanje o pravima građana iz oblasti socijalne zaštite (starateljstvo,odnos roditelja i djece,usvojenja, rješavanja o pravima civilnih žrtava rata, pravo na novčanu pomoć članovima porodica na obaveznoj vojnoj službi).

Stupanjem na snagu Porodičnog zakona 1980. godine i odredaba o obaveznom pokušaju mirenja bračnih drugova od 1982. godine znatno su prošireni zadaci i zakonska ovlaštenja Centra za socijalni rad.

1989. godine u Centru je zaposleno 34 radnika (11 socijalnih radnika, 2 psihologa, 2 pedagoga, jedan defektolog, sociolog, diplomirani pravnik i politolog, 2 upravn pravnika i drugi). U tom periodu Centar za socijalni rad Tuzla bio je jedan od razvijenijih centara  u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini.

U ratnom periodu, iako je  radio sa znato manjim brojem uposlenika i u otežanim uslovima Centar nije izgubio svoju osnovnu funkciju. Prvi se uključio u prihvat prognanika i pružio im  neophodnu pomoć. S obzirom da nije bilo novčanih davanja, licima  koja su se nalazila u stanju  socijalne potrebe –korisnici stalne novčane pomoći , djeca i odrasla lica na porodičnom smještaju,  Centar je  pomagao podjelom paketa sa  osnovnim,  životnim artiklima  kao i paketima  sa odjećom i obućom.  Zajedno   sa uposlenicima Službe za boračko-invalidsku zaštitu uposlenici Centra su obilazili  porodice  poginulih boraca  i obavljali  poslove vezane za  ostvarivanje njihovih prava.

Donošenjem Zakona  o osnovama  socijalne zaštite, zaštite  civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (Federalni zakon, a u skladu sa njim Kantonalni zakon  koji je donesen 2000. godine )utvrđena je nadležnost Javne ustanove Centar za socijalni rad, odnosno utvrđeni su poslovi koje ova ustanova obavlja  a koji se odnose na zahtjeve za ostvarivanje prava   korisnika po ovim zakonima.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona    o osnovama socijalne zaštite, zaštite  civlnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, koji je donesen 2004. godine znatno  se povećao broj  zahtjeva za ostvarivanja prava  koja su regulisana ovim zakonom a koja se odnose  na prava lica sa invaliditetom- pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica i ortopedski dodatak.

Od 2005.godine  kada se počeo primjenjivati ovaj Zakon  pa do 2008. godine prosječno se u ovom Centru primi godišnje  preko 8000 zahtjeva, od čega se  polovina odnosi na zahtjeve za rješavanje  o pravima invalidnih lica na oštećenje organizma, tuđe njege i ortopedskog dodatka.

U oblasti zaštite djece bez roditeljskog staranja i socijalno pravne zaštite porodice  svake godine  centar  pruži pomoć u  smještaju počev od porodičnog, smještaja u domove i druge ustanove, usvojenja ili stavljanja  pod starateljstvo određenom broju djece. Samo u prošloj godini na smještaju se nalazi 71 djete u hraniteljskim porodicama  a 37 djece je smješteno u ustanove. Korisnici  ovih usluga su djeca bez roditeljskog staranja, djeca  ometena u fizičkom i psihičkom razvoju, djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, i vaspitno zanemarena i zapuštena djeca.

Stručni tim koji se bavi maloljetničkom delikvencijom  svake godine  pruži socijalni, psihološki i pedagoški   tretman za oko stotinu maloljetnika i njihovih roditelja a taj se broj svake godine rapidno povećava. U svakoj godini izrekne se oko pedeset odgojnih mjera  od odgojnih preporuka, pojačanog nadzora roditelja i nadzora organa socijalne skrbi.Zbog nepostojanja institucije za smještaj maloljetničkih delikvenata nije bilo primjera  smještaja u maloljetnički zatvor mada postoji potreba   za određene slučajeve maloljetničkih prekršitelja.

Poseban oblik zaštite pruža se odraslim licima kojim je oduzeta poslovna sposobnost koji su stavljeni pod strateljstvo.  Na evidenciji Centra nalazi se  300 lica  koja su pod starateljstvom  i kojima je imenovan staralac, a od ovog broja kod  30 lica dužnost staraoca vrši neposredno služba ovog centra, odnosno  za staraoca su im imenovani uposlenici ovog centra.

Jedan od problema sa kojima se u posljednje vrijeme  susreće Centar je smještaj beskućnika  koji ne posjeduju ličnu dokumentaciju a toku  postupka i obrade se utvrdi da isti   nemaju prebivalište u Tuzli .U prošloj godini Centar je   zbrinuo tri beskućnika  u Udruženje  HO Međunarodni forum solidarnosti prihvatni Centar „Duje“.

Stalne novčane pomoći  i jednokratne pomoći koje su najčešći oblici novčanih davanja a koja se daju korisnicima u stanju socijalne potrebe, kreću godišnje od oko 500 za stalne i u posljednjoj godini 1177 za jednokratne pomoći. Ovi podaci  ukazuje na povećani broj građana koje se nalaze u stanju socijalne potrebe.

Korisnici ovog vida pomoći su  materijalno neobezbijeđena i za rad nesposobna lica, stara lica bez porodičnog staranja, osobe sa invaliditetom,  lica sa društveno negativnim ponašanjem i lica kojima je zbog posebnih okolnosti potrebna socijalna zaštita.Takođe ovu pomoć koriste i žrtve porodičnog nasilja, djeca, omladina i odrasli sa problemima ovisnosti od droga i alkohola, samohrani roditelji, lica sa problemima u mentalnom zdravlju, stare osobe sa mentalnim i zdravstvenim problemima i hronično oboljela lica. idrugi

Svake godine Centar obradi oko 1000 zahtjeva za refundacija trudničkog bolovanja, jednokratne pomoći porođenoj  nezaposlenoj majci  i pomoći u prehrani djece do 6 mjeseci starosti .   Korisnici ovih  prava  su majke za vrijeme porodiljskog odsustva, odnosno nezaposlene  majke porodilje  i porodice sa djecom koje su materijalno ugrožene.

Krajem juna 2008. godine,a nakon 49 godina postojanja i rada   u neuslovnim prostorima, Centar za socijalni rad  je uselio u  zgradu bivšeg obdaništa,  koja je adaptirana   sredstvima  obezbjeđenim  od strane   Općine Tuzla kao osnivača u iznosu od 146.373,20 KM. Polovinom  2008. godine Ministarstvo za rad i socijalnu politiku Tuzlanskog kantona izdvojilo je namjenska sredstva u iznosu od 50.000,00 KM za nabavku opreme.

Useljenje u novu zgradu i nabavka  tehničke opreme,  dali su  novi podstrek i kvalitet u radu uposlenika  Centra koji su u novom prostoru dobili  mogućnost za bolju organizaciju  rada i kvalitetniju uslugu građanima Tuzle.

Trenutno je u Centru zaposleno  23 uposlenika  od čega je sedam  sa  Visokom stručnom spremom, tri sa Višom  spremom i 13 ostalih uposlenika.  Kvalifikaciona struktura svakako ne zadovoljava niti  narasle potrebe  niti standarde koje su predviđeni za ovu oblast. U narednom periodu  Menadžment  Centra će u saradnji sa Općinom kao oosnivačem  raditi na  profesionalnom  i stručnom unapređenju ove ustanove.

Djelatnost Centra za socijalni rad Tuzla u 2009. godini, odvijat će se u skladu sa programskim ciljevima i sadržajima socijalne i dječije zaštite na području koje pokriva ova služba, zavisno od cjelokupnih društvenih kretanja koji će uslovljavati proces rada i prilagođavanje novonastalim uslovima, a posebno od finansijskih sredstava koja su  utvrđena za rad ove Ustanove budžetom osnivača za 2009.godinu.

Osnovna koncepcija rada Centra za socijalni rad Tuzla je da se u politici sprovođenja socijalne zaštite nastavi sa pružanjem svih vidova zaštite i pomoći građanima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe, ali u isto vrijeme iznalaze i predlažu nova rješenja zajedno sa ostalim nosiocima u organima vlasti.

U smislu  realizacije planskih zadataka za 2009. godinu, Centar će nastaviti saradnju sa svim nosiocima socijalne i dječije zaštite kako na kantonalnom tako i na federalnom nivou te sa  određenim nevladinim organizacijama  na zajedničkim projektima koji se odnose prije svega na pomoć djeci i odraslima na porodičnom smještaju, osoba sa posebnim potrebama, civilnim žrtvama rata, korisnicima stalne novčane pomoći, licima pod starateljstvom, kao i drugim porodicama u stanju socijalne potrebe.